.png){kind=logo}
Neustrašive hrvatske žene: Tatjana Barat o novom izdanju, neispričanim pričama i važnosti ženskih uzora
U doba kada se uloga žena u povijesti i dalje prečesto svodi na margine i sporedne rubrike udžbenika, autorica Tatjana Barat donosi nam priče koje mijenjaju perspektivu. Njezina iznimno tražena knjiga o vizionarkama, pionirkama i borcima naše prošlosti doživjela je novo, osvježeno i dopunjeno izdanje u nakladi Profila. Pod naslovom „Neustrašive hrvatske žene”, uz predivne ilustracije Igora Jurilja (Yellow Yuri), ova zbirka iznova nadahnjuje mlađe, ali i starije generacije.
Za portal Lumino.hr i blog Život knjigoholičarke razgovarali smo s Tatjanom o procesu nastanka novog izdanja, neiscrpnoj inspiraciji koju pronalazi u svojim junakinjama, te o tome zašto su ovakve knjige i dalje nasušna potreba našeg društva.
Novo Profilovo izdanje knjige „Neustrašive hrvatske žene” donosi osvježeni vizualni identitet i nove priče. Što Vas je potaknulo na povratak ovom projektu i po čemu se ovo izdanje najviše razlikuje od prvotnoga?
Tijekom proteklih nekoliko godina stalno sam dobivala upite o tome gdje se mogu kupiti „Priče o neustrašivim hrvatskim ženama“, no kako se to izdanje prodalo u rekordnom roku, onima koji su htjeli kupiti knjigu nisam mogla ponuditi pozitivan odgovor. Jednog dana sam naprosto odlučila da je vrijeme za novo izdanje, s drugačijim pristupom. Tako sam se javila Profilu, a konačni proizvod novog izdanja nadmašio je sva moja očekivanja. Knjiga sada ima nove priče, u postojećima sam mijenjala neke detalje kojima ranije nisam bila zadovoljna, a Igor Jurilj (Yellow Yuri) napravio je fantastičan posao s ilustracijama. Čitava mi knjiga sada djeluje svježije, poletnije, kohezivnije i zrelije nego prije.
U knjizi je uvršteno 55 iznimnih žena iz hrvatske povijesti i suvremenosti. Koliko je bilo izazovno napraviti konačan izbor i kojim ste se kriterijima vodili pri odlučivanju tko će ući u knjigu?
Temeljni kriterij bio je uvrstiti one žene koje su bile prve u svom polju djelovanja, koje su bile pionirke u nečemu i time utrle put svima nama. Primjerice, prva liječnica Milica Šviglin Čavov, prva hrvatska pilotkinja Katarina Matanović, prva Hrvatica koja je položila vozački ispit Alma pl. Balley, prva hrvatska diplomatkinja Ana Katarina Zrinski i još mnoge, mnoge druge.
Postoji li neka žena u ovom novom izdanju čija Vas je sudbina ili postignuće posebno ushitilo, a za koju smatrate da je hrvatska javnost do sada bila nedovoljno informirana?
Nekako mi je najviše upala u oko priča Marije Barezze, velike dobrotvorke tijekom Domovinskog rata. Prije istraživanja nisam nikada ni ja čula za nju, no ono što je radila uistinu je vrijedno. Tijekom najtežih dana, zahvaljujući njenom angažmanu i organizaciji, u Slavoniju i Baranju poslano je više od 200 kamiona s hranom, odjećom i lijekovima, a često je i sama odlazila do svih onih koji su stradali u Domovinskom ratu.
Knjiga obuhvaća kompleksne povijesne okolnosti, no uspjeli ste ih približiti mlađim generacijama. Koliko je zahtjevno bilo prilagoditi teške biografske trenutke uzrastu djece?
Da, teme poput holokausta, svjetskih ratova i Domovinskog rata bile su utkane u živote junakinja ove knjige, pa sam samim time morala pisati o njima i u sklopu ove knjige. Kako je ona namijenjena čitavom osnovnoškolskom uzrastu, bilo je kompleksno pronaći sredinu kako bi istu priču mogao razumjeti netko tko je učenik drugog razreda, kao i netko tko pohađa sedmi razred. No pitanja na kraju svakako pomažu u razumijevanju teme. Također, čitaju li mlađim uzrastima ovu knjigu roditelji, učitelji, djedovi, bake ili tete, otvara se čitav niz tema o kojima oni mogu razgovarati jedni s drugima.
Ilustracije Igora Jurilja (Yellow Yuri) daju poseban pečat novom izdanju. Kako je izgledala vaša suradnja s njim i koliko su ilustracije važne za doživljaj samih priča?
Što se tiče suradnje po pitanju ilustracija, mogu bez imalo dileme reći da je ovo bila najglađa i najtoplija suradnja ikad kada su moje knjige u pitanju. Igor je čitavoj tematici pristupio vrlo savjesno, imajući na umu da stvara portrete stvarnih žena koje povijest itekako treba pamtiti. Često mi je slao neke od skica i ilustracija, a posebno one na koje je bio najponosniji. Bez njegovih ilustracija knjiga ne bi bila to što jest.
Iako knjiga u fokusu ima žene, njezina je poruka univerzalna. Kakve su reakcije dječaka i koliko je važno da i oni čitaju o neustrašivim ženama?
Prije nekoliko godina držala sam radionicu jednoj vrtičkoj skupini, s prvim izdanjem „Neustrašivih“. Došli smo do teme „muških i ženskih“ zanimanja, a jedan dječak tada je uzviknuo da žene ne mogu biti vozačice ni vatrogaskinje. Kada sam ga upitala zašto to misli, odgovor je bio ovaj: „Zato jer mi je tata tako rekao.“
U tom sam trenutku znala da sam napravila najbolju moguću stvar i za djevojčice i za dječake kada sam odlučila napisati prvo, a sada i drugo izdanje. Nešto stariji uzrast dječaka već je mnogo bolje reagirao na knjigu, no uvijek postoji ono pitanje „A zašto samo žene?“. Na to pitanje je najbolje odgovorio Igor na našoj promociji: „Zato jer svaki školski udžbenik povijesti slavi muškarce.“
Pisanje o ženama koje su rušile prepreke i tabue zahtijeva veliku posvećenost. Tko je za Vas osobno najveća inspiracija iz knjige u trenucima kada se i sami suočavate s poslovnim ili životnim izazovima?
To je bio uistinu velik poduhvat, ali nikada ne bih te svoje knjige zamijenila ni za što. Kada mi bude posebno teško, a takvih je situacija posljednjih nekoliko godina bilo na pretek i privatno i poslovno, ponekad krenem listati vlastite knjige. Svaka od ovih žena inspiracija je na svoj način. Primjerice, Alma pl. Balley nije htjela ni čuti za to da žene ne mogu voziti. Marija Ružička Strozzi, koja je prvotno htjela biti operna pjevačica, ali joj zdravstveno stanje to nije dozvoljavalo, našla je način kako da glumom svejedno ostane na kazališnim daskama. Mara Matočec, prva hrvatska političarka, nije se obazirala na povike da „ženi nije mjesto za govornicom“, nego se borila za boljitak sela i žena na njemu. Mariji Jurić Zagorki vikali su, i to čak neki od naših u društvu cijenjenih književnika poput Matoša, neka se primi kuhače. Nijedna od njih nije pokleknula iako sam uvjerena da im je bilo iznimno teško.
Smatrate li da se u današnjem obrazovnom sustavu i društvu općenito dovoljno govori o ulozi žena u povijesti, ili književnost poput Vaše još uvijek mora popunjavati te praznine?
Ne, nikako se ne govori dovoljno. Udžbenici povijesti i dalje uglavnom oskudijevaju ženskim likovima, a kada se neka od njih i spomene, obično je ili kraljica ili dio rubrike „Za one koji žele znati više“. Sufražetkinje, primjerice, dobivaju vrlo malo prostora. Knjige poput moje još su itekako potrebne i nadam se da će ih biti što više. Zato mi je bilo posebno drago kada sam čula da su brojne škole naručile knjige prije nekoliko godina, kada sam čula da se moje priče koriste u nastavi hrvatskog jezika u Švedskoj te kada sam primila poziv da su neke od priča postale dio čitanki jednog hrvatskog izdavača.
Da možete poslati jednu poruku djevojčici koja danas u rukama drži Vašu knjigu i mašta o tome čime se želi baviti u životu, kako bi ona glasila?
Bez obzira na sve što ti se događa, možeš uspjeti u onome što si zacrtaš. Uvijek će se naći netko tko će prepoznati tvoj trud i pružiti ti ruku. Možda to neće biti netko iz tvoje obitelji, ali unatoč tome svijet je i dalje pun dobrih ljudi. Samo se drži onoga što želiš. Na tom putu ćeš i padati, i raditi pogreške, i ustajati, pa opet sve ispočetka, ali na kraju ćeš biti točno ondje gdje osjećaš da pripadaš.
Razgovor s Tatjanom Barat još nas je jednom podsjetio koliko je važno njegovati kulturu sjećanja na žene koje su mijenjale naš svijet. Novo izdanje knjige „Neustrašive hrvatske žene” možete pronaći u knjižarama Profila te u svim boljim knjižarama diljem Hrvatske kao savršen dar za sve male i velike čitatelje koji maštaju o tome da jednoga dana i sami mijenjaju svijet.
Komentari