"Duboki rezovi" - savršen spoj nostalgije, toksične ljubavi i rock 'n' rolla

Kad sam prvi put uzela u ruke roman „Duboki rezovi” autorice Holly Brickley, naslov mi je odmah zazvučao kao obećanje nečeg sirovog i emocionalno ogoljenog, no ono što me dočekalo unutar korica bilo je puno slojevitije nego što sam očekivala. Umjesto klasične drame, ušetala sam u svijet gdje su „rezovi” zapravo oni glazbeni, duboke, skrivene pjesme s B-strana albuma koje poznaju samo pravi entuzijasti, a koje često nose veću težinu od bilo kojeg komercijalnog hita.

Priča nas vraća u rane 2000-te, u atmosferu koja pršti nostalgijom za vremenom prženih CD-ova i onog posebnog uzbuđenja kada u polumraku kluba prepoznate talent koji još nitko nije otkrio. Dok sam čitala, nisam se mogla oteti snažnom dojmu koji me neodoljivo podsjetio na energiju romana „Daisy Jones & The Six”. Postoji ta ista fascinacija glazbenom industrijom, kemija koja balansira na rubu kreativnosti i uništenja, te onaj specifičan osjećaj da svjedočite nečem legendarnom dok se tek rađa. Percy Marks, koja o glazbi zna apsolutno sve, ali ostaje u sjeni kao promatrač, i Joe Morrow, talentirani kantautor čiji uspon ovisi upravo o njezinoj viziji, čine srž ovog romana koji me potpuno obuzeo svojom specifičnom melankolijom. Njihov odnos nije uobičajena romansa; on je kompleksan, na trenutke težak i prožet egom, ali je napisan toliko uvjerljivo da sam se osjećala kao da svjedočim stvarnom stvaralačkom procesu koji je istovremeno i predivan i destruktivan.

Ono što me najviše fasciniralo je način na koji Brickley piše o glazbi; ona ovdje nije samo zvučna kulisa, već pokretačka snaga koja definira tko likovi jesu i što žele postati. Dok čitate, gotovo možete osjetiti miris starih vinila i onaj specifičan titraj u zraku prije nego što krene prvi akord na pozornici. Taj osjećaj emocionalne neizvjesnosti i snovitosti prožima svaku stranicu, baš kao u najboljim pričama o rock zvijezdama koje volimo.

Iako bi netko mogao prigovoriti sporijem tempu, meni je upravo ta polagana gradnja njihove međusobne ovisnosti bila najjači adut knjige. Ovo je štivo za sve nas koji glazbu ne samo slušamo, nego je osjećamo kao dio vlastitog identiteta i koji razumijemo da najdublji tragovi ostaju tamo gdje se susreću umjetnost i naša najintimnija sjećanja.