Inna Moore - Intervju s hrvatskom autoricom ljubavnih romana

Inna Moore pseudonim je pod kojim piše hrvatska autorica Ina Špiček. Piše ljubavne romane koje je počela pisati kako sama kaže, nakon što je promijenila posao. Ponekad koliko god je teško promjena je nužna kako bi započelo nešto novo. Inna trenutno živi u Zagrebu sa suprugom i dvoje djece, napisala je veliki broj romana a i otvorila nakladničku kuću. Upustila se u rizik ali i dokazala da je iza straha život. U nastavku slijedi intervju sa ovom simpatičnom autoricom.

(Foto: Inna Moore)

1.     Kada ste počeli pisati?

Sve je počelo 2017. godine kad sam promijenila posao. Danas vjerujem da je to bio okidač, jer to nije bio posao koji me ispunjavao, koji sam obožavala raditi. Tragala sam, uslijed teških životnih situacija koje su tada pogodile moju obitelj, za svojim trenucima, svojim kutkom u kojem ću moći izmaštati neke ljepše scenarije.

Naišla sam na Wattpad, ne znam je li on mene našao ili ja njega, ali to je bila ljubav na prvi pogled. Nisam tamo našla samo tu priliku da pišem pod pseudonimom, našla sam na odane čitatelje koji su mi postali i prijatelji i podrška, ali i na brojne talentirane autore koji su danas upravo u Innamorati prave uzdanice.

2.     Koju ste knjigu prvu napisali a koju prvu izdali?

Sjećam se kako je smiješno počelo, Novi početak je bio naziv romana o djevojci koja se seli u Kanadu. Očito je to bio i moj novi početak. Danas je taj roman još na čekanju za uređenje i trebao bi izići pod nazivom Strankinja. Dio je serijala Novi početak, gdje se svaka djevojka nakon određenog razočaranja ili prekida sa starim životom seli u novi grad. A prvi roman koji smo bacili u vatru (pred čitatelje u tiskanom obliku) bio je Voajer. Tada je on bio miljenik publike na Wattu i, iako su ga čitali besplatno, tražili su da ga kupe. Moje je bilo i ostalo to da sam uvijek slušala što čitatelji žele. Stoga sam s njim počela, a danas moji čitatelji svaki moj naslov skupljaju kao pravu malu kolekciju ne znajući koliko me time čine sretnom.

3.     Koliko Vam treba da napišete knjigu?

Uh, tu više nema odgovora. Kad sam pisala na Wattu, to je bilo aktivno pisanje gotovo svaki dan. Jednostavno je bio drukčiji koncept, postavljalo se poglavlje uz kavu jutri, od nekih 2000 riječi i onda bi krenula interakcija s čitateljima koji bi komentirali svako poglavlje. Nije bilo toliko brige ni oko tipfelera, pisalo se zbog zabave. Znala sam u dva mjeseca napisati priču od 70000 riječi. Sad? Sad je to puno zahtjevnije, ljestvica je podignuta, ne radim to više samo iz ljubavi. Postoje očekivanja, pseudonim je postao, mogu slobodno reći, brend koji mora napredovati sa svakom novom knjigom, u svakom smislu. Nije se samo promijenila kvaliteta nego i moj stil, moje nakane. Iz romana od 70-80 tisuća riječi koji su standard na tržištu kao što su Dvojnica, Naša mala tajna, počela sam pisati slowburn romanse kao što su Spašen i  Izgubljen koji broje i do 130 tisuća riječi. Pisanje takvih romana traje i do godinu dana jer je priča kompleksnija i potrebno je razraditi svaki aspekt nečijeg karaktera, a o radnji da ne govorimo.

4.     Najdraži  i najomraženiji lik koji ste stvorili i zašto?

Ajoj, ovo je onaj trenutak koje dijete voliš više. Obožavam sve svoje likove, muškarce malo više jer se zaljubim u svakog! Volim Madison iz Krivo vrijeme za ljubav, volim i Aubrey iz Spašenog, Ryana i Lucy iz Voajera, Huntera i Allegru iz Dodira zvijeri, a uvijek su mi najsvježije ljubavi ovi koje sam posljednje pisala – Nate i Hanna iz Laži u koje smo vjerovali.

Najomraženiji likovi, složit će se i moje čitateljice, uvijek su nekako svekrve ili majke (smijeh). Zašto? Vjerujem da terapeutski pišem kad su ženski likovi u pitanju, da time najčešće pokušavam raščistiti neki odnos koji mi je u stvarnosti intrigantan. Da se razumijemo, moja mama je moja najbolja prijateljica, tako da ne znači da su to baš te osobe, ali im dam karakteristike žena koje su u nekom trenu bile meni bliske i obilježile su mi život ne baš lijepim uspomenama. Često se bavim narcisima i manipulatorima, pa ih stavljam tamo gdje se od njih najteže obraniti – u obitelj.

5.     Gdje najviše volite pisati?

Gdje god imam mir! Najčešće za stolom, sa slušalicama u ušima, vrećicom gumenih bombona (u posljednje vrijeme manje, imam problem s inzulinom), u sobi moje kćeri za lijepim stolom, ma i u skladištu, samo da je mir, kad svi zaspu, ja pišem.

6.     Već neko vrijeme imate nakladničku kuću. Kako ste došli na tu ideju?

Vraćamo se na početak priče, kad sam rekla da sam promijenila posao, gdje sam zaista imala divne kolege i podršku u pisanju, uvijek sam nekako podsvjesno znala da to nije posao kojim se želim baviti. Excelice, budgetiranje, javna nabava, Navision, CRM… završila sam Filozofski, brojevi jednostavno nisu moja stvar. 2021. godine došao je taj jedan trenutak kad sam bila spremna otići, a ideja o nakladničkoj kući došla je zapravo od mog muža. Kako sam uz taj posao imala izdavanje vlastitih knjiga kao dodatnu djelatnost, on je predložio da ne tražim drugi posao, nego da mi izdavanje bude glavni. I tako je počelo. Iz Inne Moore nastala je Innamorata jer se i dalje sve vrti oko ljubavi.

 (Foto: Inna Moore)

7.     Koliko knjiga ste dosad izdali? Koju izdvajate kao najdražu da bi je preporučili čitateljima?

Ako se ne varam 25, ne pitajte me, loša sam s brojevima. Ljubiteljima povijesnih romansi preporučujem U ime ljubavi, a ljubiteljima modernih koje u sebi imaju i dozu lijepe, senzualne erotike Dodir zvijeri, Laži u koje smo vjerovali ili Spašenog, ovisi koliko kompleksnu radnju žele, vole li loše dečke ili dobrice.

8.     Vaš najdraži autor/ca?

Jako volim Juliu Quinn, jer je iz ljubavi prema Bridgertonima nastao moj serijal U okovima o lordovima i grofovima. Od modernih volim Elle Kennedy, Lisu Kleypas, Colleen Hoover, Holly Miller, Samanthu Young, ali i Kerrigan Byrne i Britanny Cherry koje su sad i u nakladi Innamorata kao internacionalne zvijezde koje naši čitatelji jako vole.

9.     Pišete li novu knjigu? Možete li nam odati o čemu se radi?

O da, uvijek nešto pišem, ako ništa, barem uvode i razrade romana. Trenutno se bavim Frontmenom, romanom koji je nastao iz Voajera jer su dečki u istom bendu. Počela sam ga pisati još 2018. a sad je pri samom kraju. Objavit će ga Fokus na hit, koji je objavio i Krivi broj. Nadam se da će Frontmen doprijeti do čitatelja iako je potpuno drukčiji od Krivog broja – čista je emocija, dala sam mu drugo ime Patnja.

10.  Čitate li recenzije o Vašim knjigama i kako se nosite s pozitivnim odnosno negativnim dojmovima?

Oh, naravno! Moram se pohvaliti da mi na tjednoj bazi dolaze poruke u inbox o dojmovima. Vesele me uvijek, kako lijepe riječi i pohvale, tako i konstruktivne kritike. Već znam što će od koga doći, i čija bih očekivanja mogla ispuniti, no zaista ne lažem kad kažem da me ne pogađaju negativne kritike. Više ne, na početku jesu, imala sam potrebu obrazložiti nešto što je dobilo lošu ocjenu jer mi se činilo da čitatelj uopće ne čita između redova, ne ide u dubinu. Sad više to ne radim, nemam potrebu. To svakako onda nije moja publika.

 (Foto: Inna Moore)