„Dobro smo ispali, mali“ - brutalno iskrena ispovijest Anthonyja Hopkinsa o demonima, piću i slavi

Kad pomislimo na Anthonyja Hopkinsa, prva slika je onaj ledeni, nepomični pogled Hannibala Lectera iza stakla. No, njegova nova autobiografija otkriva da se iza te maske savršenog glumca cijeli život skrivao jedan zbunjeni, usamljeni dječak iz radničkog gradića Port Talbota, koji je iskreno vjerovao da nikada neće postati ništa.

Naslov knjige „Dobro smo ispali, mali“ nosi u sebi dirljivu ironiju. Hopkins nas vodi natrag u djetinjstvo, u dom svog oca, pekara koji je bio čovjek od malo riječi, ali teške naravi. Upravo taj odnos s ocem, mješavina strahopoštovanja, ponosa i neizgovorenih emocija čini srce ove knjige. Fascinantno je čitati kako je jedan „beznadni“ učenik, kojeg su profesori otpisali, pronašao svoj spas u poeziji. Hopkins piše o tom trenutku u učionici kada je prvi put naglas pročitao stihove i osjetio snagu vlastitog glasa, ne znajući da će ga taj isti glas jednog dana odvesti do Laurencea Oliviera i svjetskih pozornica.

Znanje

Ono što ovu knjigu čini dragocjenom je njezina brutalna, gotovo nelagodna iskrenost. Hopkins ne pokušava ispasti heroj. On otvoreno govori o svom divljem alkoholizmu koji ga je umalo uništio, o svojoj nagloj naravi zbog koje je znao zalupiti vratima najvećih kazališta, pa čak i o bolnoj otuđenosti od vlastite kćeri. On ne traži sažaljenje, nego jednostavno polaže račune, priznajući da su njegove najbolje uloge zapravo bile bijeg ili kanaliziranje vlastitih trauma.

Posebno su upečatljivi dijelovi o snimanju filma „Kad jaganjci utihnu“. Saznajemo da Lecter nije nastao iz mašte, već kao jeziva kombinacija njegovih sjećanja na Staljina i hladnih učitelja iz glumačke škole. No, unatoč svoj toj tami, kroz knjigu se provlači nevjerojatna disciplina i profesionalizam. On je glumac staroga kova, onaj koji zna imena svih ljudi na setu i koji će bez oklijevanja sasuti u lice istinu bahatom redatelju ako maltretira statiste.

Na kraju, ova knjiga nije samo popis filmskih uspjeha. To je priča o preživljavanju. Završiti knjigu s popisom omiljenih pjesama možda se nekome čini kao čudan potez, ali za Hopkinsa je to povratak korijenima odnosno onome što ga je spasilo kad je bio nitko. "Dobro smo ispali, mali“ je podsjetnik da život nije ravna linija, nego kaos iz kojeg, uz malo sreće i puno tvrdoglavosti, na kraju ipak izađemo kao pobjednici. Obavezno štivo, ne samo za filmofile, nego za sve koji vole iskrenu ljudsku priču.