.png){kind=logo}
Žensko lice Senja: Između umjetnosti i vizije njihova je misija (p)ostati svoja
- Lumino
- 26. sij
- 5 min čitanja
Senjsku buru i ulice najljepše opisuju oni koji ih žive svakodnevno, pretvarajući izazove u ljepotu, a tradiciju u novu vrijednost. Kroz ovaj članak, donosimo priču o pet sugovornica koje su svojim radom i karakterom postale neraskidiv dio identiteta našeg grada.
Marijana, Senia, Stanka, Ileana i Mirna nisu samo poduzetnice, umjetnice ili čuvarice baštine – one su žene koje su odabrale da njihov rad bude njihov najglasniji potpis. Svaka od njih na svoj specifičan način pokazuje kako se kroz stvaralaštvo zapravo (p)ostaje svoja. Bilo da se radi o tihoj brizi za očuvanje senjske čakavštine, cvjetnom izlogu koji mami osmijeh prolaznika ili kostimu koji oživljava povijest u prvom licu, njihova je misija ista: ostaviti trag koji odiše autentičnošću i srcem.
Predstavljamo vam snagu koja se ne nameće, nego se prepoznaje – snagu žena koje svakodnevno pišu najljepše stranice suvremenog Senja.
Stanka Vukelić - ruke koje šiju i srce koje pjeva
U svakom gradu postoje ljudi koji su pokretači njegove kulture, a u Senju je to bez sumnje Stanka Vukelić. Njezin životni put, koji ju je vodio od 14 godina rada u banci do otvaranja vlastite krojačke radnje, dokaz je da nikada nije kasno okrenuti novu stranicu. Nakon odlaska iz ureda, Stanka je položila majstorski ispit i hobi koji joj je u djetinjstvu usadila teta pretvorila u životni poziv.
"Vjerujem da se dobro dobrim vraća i da je nakon svake kiše sunce. Svoja iskustva nikada ne bih mijenjala jer su me upravo ljudi koje sam sretala najviše obogatili", kaže Stanka s vedrinom osobe koja je pronašla svoj mir.
Iako skromno priznaje da mnoge svoje kreacije nije ni fotografirala, njezine su ruke "odjenule" Senj – od svečanih odora Gradske glazbe Senj do maštovitih karnevalskih kostima. No, njezina briga za baštinu ne staje na tkanini. Kao predsjednica nove udruge Katedre čakavskog sabora Senj, ona aktivno radi na očuvanju senjske čakavštine. Pjesma je druga velika konstanta u njezinom životu; već tri desetljeća neizostavan je glas klape „Senjkinje“, koju doživljava kao obitelj. Njezina poruka je snažna: rad, učenje i otvorenost prema ljudima recept su za život u kojem se dobrota uvijek prepozna.
Senia Nabrsnigg-Biljan -
kreativnost kao timski sport
Kreativnost za Seniu nije solo disciplina, već zajedništvo. Iako je njezina mašta motor koji pokreće izradu unikatnih kostima, ona s ponosom ističe kako iza svake maske stoji ekipa. Od djetinjstva provedenog na redutama, Senia je postala jedna od ključnih figura zimskih balova.
Njezin stil često izlazi iz tradicionalnih okvira „larfi“, no to je ne pokoleba. Vjeruje u evoluciju tradicije i poziva mlade da se uključe, nudeći im pomoć i podršku. Od „Bijelih jelena“ do potpune transformacije u likove poput Fride Kahlo ili Charlieja Chaplina, njezin kreativni proces ne poznaje granice. U toj sinergiji ideja, Senia posebno naglašava suradnju sa Stankom Vukelić kao glavnom krojačicom, te Marijanom Miškulin Milanović i Kristinom Uković. Za nju je maskiranje proces koji balansira između vizije i gušta u kojem se, paradoksalno, najlakše ostaje svoj.
"Maskiranje nije samo subota u sali. To je cjelotjedni proces – rad na maski, druženje, smijeh i znoj. Tako najdepresivniji mjeseci u godini postaju najljepši", kaže Senia.
Marijana Miškulin-Milanović - osmijeh darovan kroz cvijeće
U cvjećarnici „Mia“, cvijeće je puno više od posla – to je Marijanin način na koji gradu svakodnevno daruje pažnju. Njezin trud najvidljiviji je u stalnim promjenama izloga i brizi o vrtu ispred radnje, koji se transformira sa svakim novim blagdanom.
"Vjerujem da svi mi koji imamo priliku nešto stvoriti ili uljepšati trebamo dati svoj mali doprinos kako bi grad bio ugodnije mjesto", ističe Marijana.
Kroz godine rada primijetila je kako se ukus sugrađana mijenja; danas se sve češće biraju raskošni, bogati buketi koje osigurava kroz suradnju s vodećim dobavljačima. Ipak, napominje kako jedna ruža često nosi najsnažniju poruku. Iako uživa u kreiranju priča za vjenčanja i rođendane, Marijana s posebnim pijetetom pristupa onim najtežim životnim trenucima. U njezinu se radu osjeća dostojanstvo i poštovanje, čime potvrđuje da je cvijeće univerzalan jezik koji spaja ljude u svim životnim situacijama.
Ileana Tomljanović - povijest koja govori u prvom licu
Ulazak u svijet storytellinga i kostim grofice Dragančić bio je za Ileanu prirodan nastavak njezine potrage za načinom na koji ljudima približiti bogatstvo senjske baštine. Kao edukacijska rehabilitatorica, Ileana je cijeli život radila s pažnjom, emocijama i načinima na koje ljudi usvajaju sadržaj, što je prenijela i u svoju interpretaciju povijesti. Vođena spoznajom da se sadržaj najbolje pamti kroz doživljaj, odlučila je povijesnim činjenicama dati lice i karakter.
"Senj nije grad za klasične prezentacije, već grad snažnih karaktera. Kostim grofice Dragančić omogućio mi je da zakoračim u prostor gdje povijest oživljava i govori u prvom licu", objašnjava Ileana.
Grofica Dragančić u sebi nosi prkos, snagu i onu tihu autentičnost grada koji ima čvrst karakter. Kroz ovaj lik, Ileana dobiva slobodu da govori izravno i slojevito, unoseći u svoje ture osobni pečat. Reakcije publike često su mješavina iznenađenja i duboke povezanosti, a posebno joj je draga anegdota s jedne od tura:
"Jedan gospodin mi je rekao: 'Ja sam došao prošetati, a vi ste me natjerali da razmišljam.' Ispričala sam mu se, uz osmijeh. Ipak sam grofica, a dešpet mora imati manire."
Mirna Prpić - pisanje kao most između stvarnosti i sna
Pisanje je za Mirnu proces koji neraskidivo povezuje njezinu unutarnju emociju s ulicama rodnoga grada. Njezin autorski glas često koristi motive i atmosferu Senja – dok bura ili stare fontane postaju svjesna pozornica njezinih osjećaja, drugi motivi u stihove ulaze sasvim spontano.
"Što sam starija, to više shvaćam koliko mi znači Senj. Mislila sam da sam ga otkrila, a u biti ga tek sada istinski upoznajem kroz njegove uličice i mjesta koja su me obilježila", ističe Mirna.
Kroz njezinu pisanu riječ prožimaju se nostalgija i sadašnjost ispunjena ljudima koje voli. Kao izraziti emotivac, Mirna u stihovima pronalazi balans, koristeći papir kao prostor u kojem se susreću svjesno i podsvjesno. Onima koji žele upoznati njezin rad, preporučuje obje svoje zbirke, „Vječni sanjar“ i „Boje moga proljeća“, jer svaka nosi dio njezine biti. Dok priprema treću zbirku, Mirna nas podsjeća na važnost korijena – oni su ti koji nam omogućuju da ostanemo vjerni sebi.
Upravo su te ženske ruke i njihova neiscrpna mašta one nevidljive niti koje drže zajednicu na okupu, podsjećajući nas da se grad gradi emocijom jednako kao i kamenom. Njihove priče nadilaze okvire pukog poslovnog uspjeha; one su lekcije o dosljednosti sebi i ljubavi prema gradu koji ih inspirira.
Marijana, Senia, Stanka, Ileana i Mirna podsjećaju nas da Senj raste onoliko koliko u njega ulažemo svoje vizije i talente.
One su mozaik onog najboljeg što naš grad nudi: spoj dubokog poštovanja prema prošlosti i hrabrosti za stvaranje budućnosti po vlastitoj mjeri.
Hvala im što su podijelile dio svog svijeta i što nas podsjećaju da je u svakom poslu najvažnije sačuvati ono osobno i autentično. Zahvaljujući njima, Senj se ne čita samo kroz povijesne zapise, već kao živa, topla i kreativna priča koja se stvara upravo sada.
Komentari