Velika Gospa u Krasnu - stoljetna tradicija podno Velebita

Kolovoz u Krasnu ima svoj ritam – onaj koji mjere koraci hodočasnika i zvuk crkvenih zvona. Čak i kad je Velebit umotan u večernju maglu, iz kuća, dvorišta i s cesta dolaze ti isti, ustrajni koraci. Neki nose ruksak i štap, neki buket poljskog cvijeća, a neki samo molitvu u džepu.

Dan uoči Velike Gospe ovdje nije “dan prije”, nego početak. Početak koji miriše na tamjan i domaći kruh, na svježe pokošene livade i na stare marame koje su prešle stotine kilometara.

Bdijenje pod velebitskim zvijezdama

Kad sunce zađe iza zelenih obronaka, svetište Majke Božje Krasnarske osvane u svjetlosti svijeća. Ljudi polako zauzimaju mjesta u tišini, a crkvena zvona pozivaju na bdijenje. Netko šapće krunicu, netko tiho pjeva, a netko jednostavno gleda kip Majke Božje, kao da s njom vodi razgovor bez riječi.

Na otvorenom prostoru ispred crkve čuju se psalmi, a iznad njih – zvjezdano nebo koje samo Velebit zna pokloniti. Nakon mise bdijenja, ostane se još. Bez žurbe, jer ovdje vrijeme mjeri srce, a ne sat.

Photo: Kristijan Vukelić

Noć molitve i svjetla

U tišini planinske noći, dok su prozori kuća još osvijetljeni, hodočasnici ostaju u klanjanju. Neki kleče, neki sjede. Svatko sa svojim mislima, brigama i zahvalama. Tišina govori više od riječi, a zajednička molitva nosi mir.

Jutro koje donosi blagdan

Kad se noć povuče, a Velebit oboji jutarnja rosa, Krasno se probudi u punom sjaju. Na dan Velike Gospe, 15. kolovoza, selo više nije samo selo – postaje rijeka ljudi. Na središnjoj misi u 11 sati svaka molitva ima svoje lice, svaka suza svoju priču.

I kad se sve završi, kad posljednje zvono utihne i kad hodočasnici krenu prema svojim domovima, u zraku ostane ono što se ne može zapisati – mir koji traje do iduće godine, kad će planina opet prodisati molitvom.