U Senju je u tijeku gradnja Parka senjskih književnika - prisjetimo se onih koji su grad upisali u povijest hrvatske književnosti

U Senju je u tijeku izgradnja i uređenje Parka senjskih književnika, jedinstvenog prostora posvećenog slavnim autorima koji su obilježili povijest grada i hrvatske književnosti. Na ulazu u park stoji jednostavna metalna ograda s natpisom, dok se unutar prostranog drvoreda postavljaju staze, spomen-obilježja i klupe koje će uskoro krasiti imena i misli senjskih pisaca. Park se smješta tik uz more, s pogledom na Velebitski kanal i otoke, što ga čini idealnim mjestom za šetnju, odmor i kulturno nadahnuće.

Upravo zato, dok se park gradi, vrijedi se prisjetiti senjskih književnika čije će biste uskoro pronaći svoje mjesto među stablima i kamenim stazama.

Senjani koji su oblikovali književnost

Pavao Ritter Vitezović (1652.–1713.)

Barokni pisac, povjesničar i tiskar, jedan od prvih hrvatskih intelektualaca koji je Senj povezao s europskim prostorom. Njegovo djelo Croatia rediviva (Oživljena Hrvatska) odjeknulo je stoljećima kasnije i postalo podloga ilirskom pokretu. Bio je i kartograf – izrađivao zemljovide i spajao povijest s vizijom budućnosti.

Mateša Kuhačević (1697.–1772.)

Senjanin i svećenik, pjesnik rodoljubnih i religioznih stihova u 18. stoljeću, kada se hrvatski jezik tek probijao u književnost. Njegova poezija nosi ton molitve i domovine, a ime mu svjedoči koliko je u Senju književnost uvijek bila povezana s narodom i svakodnevicom.

Silvije Strahimir Kranjčević (1865.–1908.)

Učitelj u Senju i pjesnik koji je upravo ovdje tiskao svoju prvu zbirku Bugarkinje. Pričalo se da je u Senju često zapisivao stihove uz more, a dio tih rukopisa izgubljen je u požaru. Kratko je boravio u gradu, ali upravo je tu pronašao svoj glas.

Vjenceslav Novak (1859.–1905.)

Autor Posljednjih Stipančića, romana u kojem je Senj prikazan kao grad ponosnih, zatvorenih palača i neumoljivog propadanja. Manje je poznato da je Novak bio i glazbenik – svirao je violinu i studirao glazbu – pa nije slučajno da u njegovim djelima postoji ritam i melodija.

Milutin Cihlar Nehajev (1880.–1931.)

Njegov roman Bijeg snažno je progovorio o provincijskom životu i težnji pojedinca da pronađe izlaz iz okova sredine. U svoje je vrijeme naišao na osporavanja jer su mnogi u njegovim likovima prepoznali sebe, no danas se djelo ubraja u vrhunce hrvatske moderne.

Milan Ogrizović (1877.–1923.)

Senjski dramatičar i novinar, autor prerade Hasanaginice koja se i danas izvodi. Pisao je povijesne i socijalne drame, a bio je poznat po britkom pogledu na društvo i povijest.

Julije Rorauer (1859.–1912.)

Manje poznat, ali vrijedan podsjetnika. Senjanin koji je bio rektor Sveučilišta u Zagrebu, književnik i kazališni kritičar. Njegove drame i salonski tekstovi danas se rijetko čitaju, ali pokazuju širinu kulturnog života onoga doba.

Jeste li znali?

• Senj je grad gdje je hrvatska tiskana riječ uhvatila korijen. U tamošnjoj glagoljaškoj tiskari u 15. i 16. stoljeću nastalo je sedam knjiga na glagoljici, a time se Senj uvrstio među prva europska mjesta s kontinuiranom tiskarskom djelatnošću.

• Pavao Ritter Vitezović bio je i pjesnik satire. Osim povijesnih i političkih djela, pisao je i pjesme u kojima se znao ironično osvrnuti na društvo svojega vremena. Bio je uvjeren da je upravo Senj najbolje polazište za „preporod naroda“.

• Mateša Kuhačević bio je zatočenik. Zbog svojih političkih i književnih stavova jedno je vrijeme proveo u tamnici u Rijeci. Njegove pjesme tada su se širile usmenim putem, što ga čini jednim od prvih „angažiranih“ pjesnika Senja.

• Kranjčević je bio učitelj koji je često mijenjao službe. Nakon Senja radio je i u Mostaru, gdje je bio urednik časopisa Nada. Njegov život bio je stalna borba s autoritetima, a njegova poezija nikada nije pristajala na kompromis.

• Novak je bio siromašan i bolestan. Umro je mlad, tek u 46. godini, u velikim materijalnim teškoćama. Ipak, ostavio je bogat opus: romane, pripovijetke i kritike. Danas ga se smatra začetnikom socijalnog romana u Hrvatskoj.

• Nehajev je bio i novinar i urednik. Radio je u brojnim listovima i časopisima, a osim književnosti pisao je političke i društvene članke. Bio je i profesor, no zbog svojih stavova znao je nailaziti na otpor. Njegov nemiran duh uvijek je tražio prostor slobode.

• Ogrizović je u kazalište unosio narodnu tradiciju. Osim Hasanaginice, obrađivao je i druge teme iz usmene književnosti i hrvatske povijesti. Bio je poznat po tome da je znao spojiti narodno i moderno, što ga je učinilo zanimljivim i publici i kritici.

• Julije Rorauer pisao je pod pseudonimima. U novinama i časopisima objavljivao je tekstove koje nije potpisivao pravim imenom, što govori o njegovoj želji da se slobodno izrazi u različitim književnim i kritičkim žanrovima.

• Senj se u književnosti često javlja kao lik. Nije samo pozadina – grad je ravnopravan sudionik, sa svojom burom, kamenim ulicama i tvrdim ljudima. U djelima Novaka i Nehajeva Senj gotovo diše, ljuti se i pati zajedno s likovima.

• August Šenoa svojim je romanom Čuvaj se senjske ruke ovjekovječio Senj i uskoke a upravo je po tom naslovu nastala istoimena izreka koja je kasnije ušla u književnost kao simbol snage i prkosa Senjana.

  
  

• Senj se spominje i u djelima Eugena Kumičića i Ksavera Šandora Gjalskog, uvijek kao grad posebne otpornosti i slobodnog duha.

Grad bure, mora i književnosti

Kada radovi budu završeni, u parku će biti postavljene biste ovih književnika – kao trajni podsjetnik na snagu riječi koje su iz Senja oblikovale hrvatsku kulturu. To neće biti samo šetnica, nego i otvorena učionica: mjesto gdje će svatko moći zastati, pogledati prema moru i prisjetiti se da grad pod Nehajem nije davao samo ratnike i pomorce, nego i pisce koji su ostavili nasljeđe jednako snažno kao i sama bura.