.png){kind=logo}
Svjetlost na kamenim stazama povijesti: Svi sveti na senjskom groblju sv. Vid
SENJ – Uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana u gradu pod Kulom Nehaj sve na trenutak stane u tišini i zahvalnosti. U tim se danima s posebnim poštovanjem prisjećamo i trojice zaslužnih senjskih građana: Josipa Markovića, Antona Skorića i Vincenca Kriškovića, koji su 1849. godine vlastitim trudom i sredstvima podigli grobljansku crkvicu sv. Vida te time uspostavili prepoznatljivo duhovno središte ovoga posvećenog prostora.
Groblje sv. Vida nije samo tiho počivalište naših predaka, već i jedinstveni spomenik na otvorenom te neprocjenjivi čuvar identiteta Senja. Njegova povijest seže u tridesete godine 19. stoljeća, kada je odlukom o izmještanju ukopa izvan gradskih zidina osnovano novo groblje. Na ovu su lokaciju u svečanom sprovodu prenesene kosti sa starog groblja sv. Petra, čime je započela nova era memorijalne baštine grada.
O povijesnom kontinuitetu svjedoči i kameni križ sv. Ivana Nepomuka iz 1707. godine — najstariji poznati nadgrobni spomenik na groblju, prenesen sa starijeg ukopnog mjesta. Nakon podizanja crkvice 1849. godine, senjski su građani 1851. podigli i moćni zid od tesanoga kamena koji i danas, obrastao bršljanom, opasuje groblje i štiti ga od naleta gorske bujice, ostavljajući nam u naslijeđe zavjet uklesan u kamen.
Među obiteljskim grobnicama i klesarskim remek-djelima ispisane su priče o ljudima koji su obilježili Senj. Ovdje počivaju članovi obitelji velikih hrvatskih književnika Silvija Strahimira Kranjčevića i Vjenceslava Novaka, brojni znameniti pomorci, svećenici, biskupi i intelektualci, ali i generacije vrijednih sugrađana koji su tiho i predano gradili život ovoga kraja.
Njegova iznimna vrijednost trajno je potvrđena kada je Gradsko groblje sv. Vida službeno proglašeno zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske, čime su prepoznati njegov povijesni, arhitektonski i memorijalni značaj.
Pod noćnim nebom, dok crkvica sv. Vida obasjana svjetlošću zasja u punom sjaju, groblje postaje mjesto dirljivog susreta generacija. Tisuće treperavih crvenih plamenova u lampionima i cvjetni aranžmani unose toplinu i čaroliju u hladne jesenske dane, stvarajući mozaik svjetlosti među krošnjama čempresa i starim spomenicima. Svaka zapaljena svijeća nosi tihu molitvu, zahvalu i neprolaznu ljubav prema onima koji više nisu s nama.
Posebnu zahvalnost u ovim danima dugujemo i onima koji predano brinu o dostojanstvu ovog prostora, senjskim grobarima i komunalnim djelatnicima. Njihov trud na zahtjevnom, kamenitom terenu osigurava da svaka obitelj može u miru i dostojanstvu položiti cvijet i zapaliti svijeću.
U toj tišini iznad mora i grada shvaćamo da nas s onima kojih više nema ne dijeli ponor, nego samo vrijeme. Generacije se smjenjuju, ali ljubav, poštovanje i uspomene u sjeni senjskoga kamena ostaju sačuvani zauvijek.
Svim našim pokojnicima neka je vječni mir i spomen. Počivali u miru Božjem.
Komentari