Sveti Stjepan - čuvar božićnog svjetla

Dok se božićna svjetla još nisu ugasila, a domovi i dalje mirišu na blagdanski stol i zajedništvo, drugi dan Božića donosi drukčiji ton. Ne gasi radost, ali je produbljuje. Na današnji dan slavi se sveti Stjepan, čovjek čija je priča smještena odmah uz kolijevku Kristova rođenja, ne slučajno.

Božić govori o dolasku svjetla u svijet. Sveti Stjepan podsjeća da to svjetlo nije uvijek dočekano pljeskom. Stjepan je bio običan čovjek iz prve kršćanske zajednice, jedan od sedmorice đakona, ali izniman po snazi riječi, jasnoći vjere i hrabrosti da govori istinu. Njegov život nije obilježen čudima u klasičnom smislu, nego onim težim – čudom dosljednosti. U vremenu straha i progona, nije birao šutnju.

Zbog svoje vjere i propovijedi bio je izveden pred sud, lažno optužen i na kraju kamenovan. No ono što njegovu priču čini snažnom i danas jest trenutak u kojem, suočen sa smrću, ne zaziva osvetu nego oprost. U tim posljednjim riječima Stjepan postaje istinski odraz Krista ne samo njegov sljedbenik, nego svjedok njegove poruke.

Upravo zato Crkva slavi svetog Stjepana odmah nakon Božića. Da nas podsjeti kako vjera nije samo osjećaj topline, pjesma i svijeće, nego i odluka. Odluka da ostaneš vjeran onome u što vjeruješ, čak i kada to nije popularno, ugodno ili sigurno.

U našoj tradiciji, drugi dan Božića često je dan posjeta, šetnji, tišeg druženja. No ispod te blagdanske mirnoće skriva se snažna poruka: Božić ne završava u jaslicama. On se nastavlja u svakodnevici, u odnosima, u riječima koje biramo i u hrabrosti da budemo svoji.

Sveti Stjepan nije svetac velikih gesta, nego velike vjernosti. Njegov blagdan poziva da se zapitamo – što činimo s onim svjetlom koje nam je darovano u Božiću? Nosimo li ga dalje ili ga ostavljamo samo za blagdanske dane?

Možda je upravo zato ovaj dan tih, ali snažan. Jer najdublje poruke ne trebaju buku – one jednostavno ostaju.