Priča o ljubavi prema kanarincima koja u Senju traje desetljećima

SENJ - U Senju, gradu poznatom po buri i bogatoj povijesti, već desetljećima tiho živi jedna predivna, raspjevana tradicija koju s neizmjernom ljubavlju održava mala, ali strastvena ekipa uzgajivača kanarinaca.

U opuštenoj atmosferi kultnog okupljališta Senjana, Caffe Bara "Tomo" (ili kako domaći kažu – u Legcu), porazgovarali smo s ljudima koji svoj životni prostor, slobodno vrijeme i srce dijele s ovim predivnim pticama. Glavnu riječ vodio je Božo Radmanović, ponosni član Hrvatskog ornitološkog saveza, a društvo su mu činili kolege uzgajivači koji, iako nisu članovi službenih udruga, dijele apsolutno istu strast i znanje: Branko Kekić, Milan Krmpotić-Šimeta i Juraj Gržin.

Foto: (s lijeva na desno) Juraj Gržin, Branko Kekić, Božo Radmanović i Milan Krmpotić-Šimeta

"Strast prema njima kod mene osobno dolazi iz djetinjstva", započinje Božo svoju priču s osmijehom. "Kao mali dečkić sjedio sam ispred kuće na stepenicama. Preko puta mene živio je jedan stari, stari dida koji je držao kanarince. Ja sam to svaki dan gledao, upijao pogledom, i na kraju mi je on poklonio mog prvog kanarinca. Poslije sam nabavio ženku i tako je to krenulo... Evo, do dan-danas, već nekih 40 godina, nisam se ostavio toga."

Foto: Portugalski Harkekin, Lipohrom Crveni mozaik i Ahat Crveni mozaik (privatna arhiva Bože Radmanovića)

Sličan put prošli su i ostali dečki iz društva, s pticama su od malih nogu. Danas je to ozbiljan, ali i predivan hobi. Božo osobno godišnje uzgoji između 70 i 80 mladih, a slične brojke bilježe i ostali, ovisno o godini i vremenskim prilikama koje uvelike utječu na ptice.

Iako se kanarinci općenito dijele na tri glavne skupine – kanarince pjeva, stasa (izgleda) i boje – senjski dečki su se specijalizirali upravo za kanarince boje. A iza te žive obojenosti krije se čista znanost i disciplina.

"Mi te ptice, kako u šali kažemo, zapravo farbamo", objašnjava Božo. "Farbamo ih karotenom koji se dodaje u jajčanu hranu točno 40. dan života. Tada mlada ptica počinje samostalno jesti i kreće njezino prvo mitarenje (bacanje perja), koje traje oko 45 dana. Nakon toga, ptica je u potpunosti obojana."

Međutim, karoten nije čarobni štapić. Uzgajivači moraju biti vrhunski nutricionisti. Ako ptica pojede imalo masniju hranu od propisane, dobit će žuto perje na mjestima gdje ne smije, a to automatski znači diskvalifikaciju na natjecanjima jer suci takve pogreške ne opraštaju.

Sam proces uzgoja fascinantan je u svojoj preciznosti. Ženka kanarinca obično snese između 4 i 6 jaja (rijetko osam). Osmi dan nakon parenja i savijanja gnijezda, pojavljuje se prvo jaje. Tada na scenu stupa uzgajivač s trikovima zanata.

"Svako jutro između 8:00 i 9:00 sati vadimo pravo jaje i zamjenjujemo ga plastičnim. I tako četiri dana zaredom. Peti dan, kada je polog gotov, vraćamo sva prava jaja natrag u gnijezdo, a plastična mičemo", otkriva Božo tajnu uspjeha. Na taj način se sve ptice ne izlegu samo u istom danu, nego u istom satu. Svi u gnijezdu startaju jednaki, nitko nije veći ili jači, pa se i razvijaju potpuno ravnomjerno.

Sav ovaj trud ne prolazi nezapaženo. Senjski uzgajivači redoviti su sudionici regionalnih i državnih izložbi diljem Republike Hrvatske. Izložbeni kavezi redovito se vraćaju kući okićeni medaljama, diplomama i priznanjima struke.

No, ove su godine odlučili napraviti korak dalje i svoju ljubav prenijeti na one najmlađe. Organizirali su malu, ali izuzetno uspješnu prezentaciju kanarinaca za učenike Osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića.

U goste im je stigao 2. b razred, a učionica je u trenu bila preplavljena dječjim oduševljenjem, znatiželjom i pitanjima. Mališani su iz prve ruke vidjeli ove predivne raspjevane letače, a tko zna – možda se baš među tim učenicima krije netko tko će, baš poput Bože, Branka, Milana i Juraja , zaraditi ljubav prema pticama za cijeli život.

Senjski uzgajivači nastavljaju dalje, tiho i predano, unoseći boje i najljepši pjev u naš grad podno Nehaja.

Foto: Učenici OŠ S. S. Kranjčevića Senj (privatna arhiva Bože Radmanovića)