"Metla i škavacera" kao jedan od simbola grada Senja - 150 godina humora i satire

Povodom jubilarnog 150-og izdanja senjskih karnevalskih novina "Metla i škavacera" vrijeme je da se prisjetimo nastanka sada već kultne "Metle" kako kažu Senjani.

Razgovarali smo sa ravnateljem Pučkog otvorenog učilišta "M. C. Nehajeva" u Senju te ujedno i predsjednikom Hrvatske udruge karnevalista gospodinom Ivanom Prpićem Špikom koji nas je rado upoznao sa poviješću nastanka mesopusnih novina "Metla i škavacera" te općenito sa poviješću senjske karnevalske tradicije.

Izdanja mesopusnih novina "Metla i škavacera" iz 2005., 2012. i 2014. godine

Senj kao jedan od najstarijih gradova na sjevernom Jadranu, koji svoju povijest piše preko tri tisuće  godine, mjesto je nastanka i valorizacije glagoljaške baštine, središte drevne senjsko-modruške biskupije od davne 1169.godine,  mjesto u kojem su se još još prije 500 godina tiskale crkvene knjige, pomorsko i trgovačko središte s višestoljetnom tradicijom srednjoškolskog obrazovanja (gimnazija), mjesto završetka uskočke epopeje te rodno mjesto poznatih hrvatskih književnika i pjesnika koji su  snagom pisane riječi obogatili svekoliki hrvatski povijesno – kulturni identitet. Zbog svega prethodno iznesenog,  suvremena hrvatska historiografija  s pravom promišlja i tretira Senj kao sjeverno jadranski Dubrovnik.

Bogatu i slavnu prošlost Senja na osobit način resi i višestoljetna karnevalska baština koja se na ovim prostorima prati od druge polovice 17. stoljeća, točnije od davne 1660. godine kada se u Senju u svojim putovanjima, vjerojatno na pokladni utorak, zatekao poznati putopisac, kranjski plemić Janez Vajkard Valvasor koji je nam je u formi pisanog zapisa ostavio svoje dojmove i impresije na Senj i Senjane koji su obilježavali završnicu Mesopusnih aktivnosti. Naime, to nam samo potvrđuje da je ta baština i starija, jer kada se gospodin Valvasor zatekao u Senju,  tradicija  je već bila prisutna i životna.

"Kako su se Senjani zabavljali u vrijeme Mesopusta (zimski običajni karneval) u godinama koje su dolazile, nadam se da će nam otkriti  neka pomnija buduća znanstvena istraživanja. Društvena povijest Senja  20. stoljeća, posebice ona između dva svjetska rata,  nam kazuje da su se mesopusne zabave održavale od prve subote poslije blagdana Triju Kraljeva (Bogojavljanje)  pa do utorka uoči Čiste Srijede – Pepelnice, na nekoliko lokacija u gradu, i to sukladno staleškoj,  odnosno socijalnoj pripadnosti." - navodi Ivan Prpić Špika.

Neke od lokacija na kojima su se održavale mesopusne zabave bile su Dom kulture (ili popularna Sala – bivša svečana dvorana nekadašnjeg hotela „Nehaj“ na Potoku), zgrada Sokolana (Stara cesta), zgrada Ferain (na Malim Vratima) te nekadašnja zgrada Dom Sv. Terezije (Bunjevačko kolo). Osobitost senjskog mesopusta, li načina maskiranja ogleda se u tome da je osoba pod maskom potpuno zakrabuljena, do neprepoznatljivosti, što joj u mnogome omogućava slobodnije, nesputano ponašanje. Poslije drugog svjetskog rata, krajem četrdesetih godina, nastavlja se sa karnevalskim aktivnostima. Središnje mjesto je Dom kulture – Sala  gdje organizaciju mesopusnih zabava preuzimaju gradske udruge NK “Nehaj“, RK “Senj“, Lovačko društvo, Dobrovoljno  vatrogasno društvo, Gradska glazba i sl. te se i dalje nastavlja sa u potpunosti zakrabuljenim načinom maskiranja . Otada pa sve do danas uvodi se nagrađivanje maski, odnosno izbor najljepših i najatraktivnijih maskiranih skupina  i pojedinaca.  Svaki bal subotom,  biva tematski određen za maskiranje, primjerice: plava noć, crvena noć, zelena noć i sl. U poimanju Senja i Senjana izvorne maškarade ili kostimi koji su se sačuvali do danas su domino, pajaco i vražica. Senjani ih zbog njihove atraktivnosti doživljavaju kao izvorne senjske maškarade (kostimi) . Svake godine na završetku mesopusnog vremena, u utorak uoči Čiste srijede gradom  prolazi  zimska povorka , s brojnim maskiranim skupinama i pojedincima te učenicima i djecom. Tom prigodom na središnjem gradskom trgu, gdje sve završava, čita se krivica Mesopusta te ga se kažnjava vješanjem.   Na čelu povorke redovito je Gradska glazba Senj jedan od najstarijih amaterskih puhačkih orkestra u Republici Hrvatskoj koji kontinuirano od davne 1842. godine daje snažan doprinos promicanju glazbene kulture i glazbeno-amaterskog stvaralaštva u Gradu Senju, a koja svojim sviranjem stvara pravo karnevalsko raspoloženje u gradu.   

S željom da se tijekom ljetnih mjeseci brojnim gostim prezentira bogata  karnevalska tradicija, od 1967. redovito svake godine, početkom kolovoza mjeseca,  organizira se senjski ljetni karneval, koji od 1988. godine kao četverodnevna manifestacija ima međunarodni karakter. Posljednjeg dana ljetnog karnevala,  u subotu predvečer,  u nazočnosti oko desetak tisuća gledatelja, gradskim ulicama prolazi velik karnevalska povorka  u kojoj sudjeluje pedesetak karnevalskih skupina, s oko 2000 maski, od kojih barem sedam međunarodnih karnevalskih skupina. Središnja figura svih karnevalskih događanja (zimskih i ljetnih) jest meštar karnevala, osoba koja po svom habitusu mora biti zabavna, komična i govorljiva. Svake godine u prigodi otvorenja ljetnog ili zimskog karnevala aktualni meštar prima ključeva grada, odnosno na simbolična način postaje karnevalski gradonačelnik.

Preslika izvornih mesopusnih novina "Vragoder" iz 1875. godine

Bogatu i prepoznatljivu senjsku  karnevalsku tradiciju  na osobit način resi i Senjska izdavačka karnevalska djelatnost. Naime, sada davne, 1875.godine, na kraju pokladnog (mesopusnog) vremena u Senju su tiskane najstarije humorističko - satiričke i pokladne novine u Hrvatskoj pod imenom "Vragoder“. Upravo u tome se prepoznaje visoka razina humora koju Senjani baštine preko 150 godina. Metodologija nastanka i očuvanja senjske karnevalske izdavcčke djeltnosti, koja je sačuvana sve do naših dana, uvijek je ista te se  ogleda  u spoznaji da upravo Senjani na duhovit način pišu jedni o drugima zanimljive šale, dosjetke, pripovijesti i to dostavljaju na određeno mjesto , danas je to poseban sandučić ili slično.

Izdanje mesopusnih novina "Vragoder" povodom 125. obljetnice tiskanja

Izdanja mesopusnih novina "Metla i škavacera" iz 1974., 1975. i 1976. godine

Izdanja mesopusnih novina "Metla i škavacera" iz 1978., 1979. i 1980. godine

Izdanje mesopusnih novina "Metla i škavacera" iz 1972. godine

Od samih početaka ove  karnevalske novine priprema nekolicina građana koji se zovu Uredništvo. Od 1875. ova tiskovina je mijenjala svoje ime i to od "Vragoder", "Markovi konaci", "Tovarni list" no ipak  najdugovječnije sačuvani naziv je "Metla i škavacera". Svake godine na Mesopusni utorak – kada je i završnica svih zimskih karnevalskih događanja, Senjani rado i željno očekuju „Metlu i škavaceru“ u kojoj su zastupljeni svi segmenti života grada od politike pa svih životnih situacija i prilika. Jednom riječju upravo ova „Metla“ pomete sve ono što u gradu nije kako valja. Ali isto "Metla" dovoljno snažno dotakne i  sve one koji obnašaju vlast kako bi ih potaknuli da u obnašanju svojih službi budu što je moguće revniji i korektniji prema građanima. Senjani se uglavnom ne ljute na „Metlu i škavaceru“,  što više uvjerenja  su da se svi oni koji nisu spomenuti u ovoj tiskovini ne mogu osjećati Senjanima. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća na području grada uz „Metlu i škavaceru“  postajalo je još nekoliko pokladnih tiskovina, naime Lovačko društvo „Jarebica“ Senj  izdavalo je  za svoje članove list pod nazivom "Labura", u Krasnu je nekoliko godina izlazila tiskovina "Gargaše" a u Svetom Jurju, uz kraće prekide do danas je sačuvana „Drača“.

Ovim člankom želimo odati priznanje za sav smijeh i dobro raspoloženje koje nam mesopusne novine "Metla i škavacera" pružaju već godinama pa makar i jednom godišnje, a veliku zahvalu upućujemo gospodinu Ivanu Prpiću Špiki za povijesni presjek i puno vrijednih informacija te gospodinu Miri Martulašu na ustupanju svojih primjeraka starijih izdanja "Metle i škavacere".

Izdanje mesopusnih novina "Metla i škavacera" iz 1977. godine