Kopile Istanbula - kontroverzan roman zbog kojeg je Elif Shafak umalo završila u zatvoru

"Kopile Istanbula" je kontroverzan roman zbog kojeg je autorica Elif Shafak umalo završila u zatvoru. Naime turske vlasti su je u srpnju 2006. godine krivično gonile prema zloglasnom Članku 301. koji je lèse-majesté turskog Kaznenog zakona odnosno nalaže kazneni progon za svakoga tko vrijeđa tursku naciju. Elif je u romanu "Kopile Istanbula" raspravljala o genocidu nad Armencima, tamnoj mrlji moderne povijesti te tako uvrijedila turske vlasti. Da je osuđena, prijetila bi joj maksimalna zatvorska kazna od tri godine, ali srećom uspjela je izbjeći zatvor te je u rujnu 2006. oslobođena optužbi. Zbog svega se preselila u Ujedinjeno kraljevstvo.

Izvor: Flickr.com

Elif Shafak rođena je u 25. listopada 1971. u Strasbourgu. Piše na turskom i engleskom jeziku. Doktorirala je političke znanosti te se zalaže za prava žena, prava manjina i slobodu govora. Dvaput je sudjelovala kao govornica na TED Globalu. Predavala je sveučilištima u Turskoj, SAD u i Velikoj Britaniji, uključujući St Anne’s College na Oxfordskom sveučilištu, čija je počasna članica. Shafak piše za vodeće publikacije diljem svijeta i odlikovana je medaljom Chevalier de l’Ordre des Arts et des Lettres. „Politico“ ju je 2017. svrstao među 12 osoba koje će vam „zagrijati srce“. Bila je članica žirija brojnih književnih nagrada, uključujući „PEN Nabokov Prize“, predsjedala je nagradom „Wellcome.“ Dobitnica je Međunarodne književne nagrade „Halldór Laxness“ za svoj doprinos „obnovi umjetnosti pripovijedanja“. Shafak je 2024. nagrađena Medaljom predsjednika Britanske akademije za "njezin izvanredan opus koji pokazuje nevjerojatan međukulturni raspon." Do danas je objavila dvadeset i jedan roman. Njezini najpoznatiji romani su: Četrdeset pravila ljubavi, Tri Evine kćeri, Palača buha, Kopile Istanbula, Majstor i ja, Pogled, Otok nestalih stabala, I nebom teku rijeke te 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu. "Kopile Istanbula" njezin je drugi roman napisan na engleskom jeziku.

Shafak kao govornica na TED Globalu 27. listopada 2017. godine

"Kopile Istanbula" (engl. The Bastard of Istanbul) Elif Shafak objavila je 2006. na engleskom jeziku. U hrvatskom izdanju za prijevod je zaslužna izdavačka kuća Hena Com te je od nedavno dostupno i treće izdanje ove knjige.

hrvatska izdanja romana "Kopile Istanbula" izdavačke kuće Hena Com

"Ništa što s neba pada proklinjati ne smiješ. To uključuje i kišu."

Radnja ovog romana pretrpana je likovima i temama, baš poput samog Istanbula. Srž cjelokupne priče je otkrivanje obiteljskih odnosa. U romanu ima dosta likova koje treba povezati pa sam u takvim trenucima zaista poželjela olovku i papir kraj sebe.

To je ono po čemu kiša nalikuje tuzi: daješ sve od sebe da ostaneš netaknut, siguran i suh, ali ako i kad podbaciš, u jednome trenutku probleme počinješ doživljavati manje kao kapljice, a više kao beskrajnu bujicu i stoga zaključuješ da bi se baš i mogao smočiti do kostiju.

Zeliha je rođena u obitelji Kazanci u Istanbulu. U toj obitelji zbog čudnih usuda sudbine spram muškaraca caruju žene. Izgledom i stavom je prkosila vremenu i tradiciji u kojoj je živjela noseći visoke pete, kratke suknje te psovala u javnosti. Na početku romana htjela je obaviti pobačaj ali se u posljednjem trenutku predomišlja i zadržava dijete. Rodila je žensko dijete kojem je dala ime Asya.

Rose, Amerikanka je mlada rastavljena majka čiji je bivši muž Armenac. Njihovoj rastavi pridonijelo je ponašanje njegove obitelji koja je vječno zabadala nos u njihov život. Rose je to mrzila te se konačno rastala. U njezinoj glavi se počinju nizati razni scenariji osvete bivšem mužu. Jedan od tih scenarija je udaja za Turčina Mustafu. Poznato je da između Turaka i Armenaca postoji veliki jaz zbog genocida koji Turci ne priznaju da su izvršili nad Armencima. Ni dan danas se u Turskoj o tome ne priča.

Mustafa za kojeg se Rose želi udati je odbjegli Zelihin brat. Kako su svi muškarci u obitelji Kazanci umrli mladi i neobičnim smrtima, Mustafa je bojeći se prokletstva pobjegao u Ameriku.

Armanoush, Roseina kćer je uvijek pratio osjećaj da je u njezinom biću nešto pogrešno. Željela je odgovore o svojoj armenskoj strani odnosno obitelji svoga oca. Tada se odlučuje na veliki korak a to je posjetiti tu obitelj u Istanbulu. Rastrgana između oca i majke smišlja način kako otići u Istanbul a to je da laže oboje. Ocu kaže da je s majkom, a majci da je s ocem.

Sudbine ovih obitelji će se nepovratno ispreplesti, godine su ostavile jaz i bol preko koje je teško prijeći. Armanoush je ta koja je zakotrljala staru bolnu priču tražeći istinu i ispriku. Elif Shafak je u ovom romanu ispreplela sve od mirisa istanbulskih ulica do zamršenih obiteljskih odnosa. Opisi orijentalnog Istanbula u ovom romanu su tako dobri da zaista imate osjećaj kao da ste tamo. "Kopile Istanbula" je dobar roman ali ipak to nije Elif u svojem najboljem izdanju kao što je to u "40 pravila ljubavi" i "Majstor i ja". Kraj romana mi je nekako "ostao visjeti u zraku". Kao da nedostaje još nešto da bi bio potpun.

A završava sličnom rečenicom s kojom i počinje:

Jednostavno nije znao da ništa što s neba pada proklinjati ne smiješ. A to uključuje i kišu.