Između genijalnosti i ludila: Portret Dore Maar kroz stranice „Pariške muze“

Jeste li se ikada zapitali kolika je zapravo cijena toga da budete muza jednom od najvećih umjetnika svih vremena? Louise Treger u svom romanu "Pariška muza" nudi nam odgovor koji nije nimalo nježan, ali je nevjerojatno fascinantan i duboko ljudski. Iako većina nas Doru Maar poznaje isključivo kao "ženu koja plače" s onih slavnih, izobličenih Picassovih platna, ova nam knjiga otkriva ženu koja je bila puno više od pukog modela. Dora je bila vrhunska fotografkinja, hrabra nadrealistica i intelektualka čiji je vlastiti kreativni plamen polako počeo gasiti upravo onaj u kojeg se fatalno zaljubila.

Slavni Picassov portret Dore Maar - "Žena koja plače" Foto: Flickr

Ono što me kod ove knjige najviše dotaknulo je nevjerojatna atmosfera Pariza 1930-ih. Treger nas s takvom lakoćom uvlači u zadimljene kafiće i boemske stanove da doslovno možete namirisati uljane boje i osjetiti tešku napetost pred nadolazeći rat. U tom svijetu, Picasso je prikazan kao svojevrsni "anti-heroj". Njegova genijalnost je neupitna, ali njegova okrutnost prema ženama i emocionalna manipulacija prikazani su toliko sirovo da mi se srce stezalo zbog Dore. Pripremite se na to da ćete ga u nekim trenucima iskreno mrziti zbog načina na koji je polako rastavljao njezin identitet, i umjetnički i emocionalno.

Ipak, najveća snaga romana je upravo Dorin glas. Njezin unutarnji svijet, njezine nesigurnosti i grčevita borba da ostane svoja dok je guta sjena velikog umjetnika, napisani su predivno i slojevito. Ovo nije samo još jedna suhoparna priča o ljubavnoj aferi iz povijesti umjetnosti; ovo je duboka psihološka drama o opsesiji i o onoj tankoj, opasnoj liniji koja dijeli stvaranje od potpunog uništavanja.

"Pariška muza" me potpuno obuzela i natjerala da satima nakon čitanja istražujem Dorine stvarne fotografije i ponovno gledam Guernicu nekim potpuno drugim očima. Ako volite povijesne romane koji imaju dušu, malo mraka i puno umjetničke strasti, ovo je naslov koji nipošto ne smijete preskočiti. Jer, kako se u knjizi sugerira, Picasso je bio poput sunca – ako mu se previše približiš, jednostavno ćeš izgorjeti.

P.S. Za sve koje zanimaju njezini radovi i portreti, odličnu zbirku fotografija možete pronaći ovdje: maramarietta.com