Ispod šešira grofice Dragančić - šetnja koja mijenja pogled na grad Senj

U jednoj od uskih senjskih ulica, tamo gdje kamen pamti duže od papira, zaustavili smo neobičnu pojavu – časnu, tajanstvenu, duhovitu… Groficu Dragančić. Ili je to ipak Ileana Tomljanović, žena iz sadašnjosti koja je izmaštala lik iz prošlosti kako bi Senj progovorio na jedan novi – ili bolje rečeno, stari način?!

Ona ne vodi ture već zavezuje vrijeme u čvor i vodi vas kroz njega. Ovo je razgovor u kojem ne znaš je li veći trag ostavila povijest ili osoba koja joj daje glas.

Grofice, kad ste se odlučili ponovno vratiti među smrtnike – zašto baš sada i zašto baš kroz šetnju? Je li vam netko šapnuo da je Senju opet potrebna njegova senjska priča?

Kad čovjek prestane slušati grad – grad se zatvori.

A Senj je šutio predugo.

Šetnja mi je došla kao odgovor na pitanje koje nisam znala da postavljam.

Zapravo, netko mi je šapnuo – “vrijeme je da netko progovori”.

I kad sam vidjela da svi čekamo tko će zadnji otići i  ugasiti svjetlo, odlučila sam ga ja držati – malo, tiho, ali postojano.

Kažu da svaka ulica u Senju skriva jednu zaboravljenu riječ. Koja vam je riječ prva progovorila i povela vas na ideju da prošlost više ne bude tiha?

Krenulo je samo sa  slovom. S.

Senj, smisao, sloj, svjetlo, senzibilnost, sistem, svrha, simbolika, svetinja, suza… sutra.

I naravno – sol. Riječi su me počele tražiti. I nisam mogla više šutjeti.

Tako tiha riječ kad je izgovoriš na pravom mjestu može pomaknuti vrijeme. Baš kao zrno soli okus. 

Dok koračate kamenim sjenama grada, osjećate li se više kao kazivačica povijesti ili kao njezina nestašna krojačica? Koliko u ovoj šetnji pripada stvarnim događajima, a koliko vašem osobnom susretu s duhom grada?

Kazivačica sam kad me slušaju.

Krojačica kad me testiraju.

U ovoj šetnji – pola priča pripada ljudima, pola pripada meni, slojevi i simboli pripadaju gradu. 

Zapravo, najviše pripada onima koji su zaboravili da imaju pravo na smisao.

Ja ga samo malo odškrinem. Ako se netko prepozna u tom šavu — neka si ga prišije.

Ako bi vas netko pitao kako postati Grofica, što biste mu rekli? Treba li znati povijest napamet, šaptati s burom ili samo znati gledati iza zidova?

Treba znati gledati kroz stvari, a ne u njih.

I treba znati stajati – i kad ti svi odu.

Ne moraš znati povijest – ali moraš je moći osjetiti pod rukom, u mirisu zida, u rečenici koja nije izgovorena.

Grofice ne nose krunu – one je zaborave pa je netko drugi slučajno pronađe u priči. 

I za kraj, jeste li vi uistinu Grofica Dragančić? Ili samo netko tko je jednom prošetao preblizu pukotini između vremena – i više se nije vratio isti?

Možda sam Grofica. A možda sam samo netko tko je otišao predaleko u tišinu pa se vratila s potrebom da ispriča što je tamo čula. Zapravo, možda sam samo osoba koja ne zna hodati gradom bez da pita: Tko si ti, kućo? Što si prešutio, grade? Gdje si ti, čovječe?

I kad se to pitaš dovoljno često – ne možeš ostati isti.

Tko stoji iza vela?

Ileana Tomljanović rođena je Senjkinja s diplomom u džepu i strašću u očima – spaja glumu, povijest, mit i lokalni duh u jedinstveno iskustvo koje zove interpretacijska šetnja Senjom. Stvorila je lik grofice Dragančić kako bi ispričala grad na drugačiji način – ne suho, ne školski, već kroz šapat, dodir i osmijeh.

Za Ileanu, povijest nije prošlost. To je dah koji još odzvanja u kamenim ulicama njezina grada.

Pođite i vi u šetnju

Ukoliko vas privlače priče koje nećete pronaći u udžbenicima, i ako želite upoznati Senj onako kako ga vide samo oni s dušom u petama – pridružite se Grofici Dragančić na njezinoj sljedećoj šetnji.

Od 11. do 17. kolovoza, svakoga dana u 20:30, iz uskih senjskih ulica ponovno će progovoriti prošlost – mjesto susreta je kod History House Moja Ti 1830.

Šetnje se održavaju na hrvatskom jeziku, a dostupna je i verzija na engleskom jeziku za strane goste.

Prijave su moguće u ČAgod dućanu ili putem broja 099/782 89 36.

Jer u ovom gradu, nije važno što vidiš već kako slušaš.