Dan grada Senja - Nehaj, Uskoci i snaga tradicije podno Velebita

Danas grad Senj slavi svoj rođendan - Dan grada i blagdan svetog Jurja njegovog nebeskog zaštitnika. Senj s ponosom ističe svoju tisućljetnu povijest, koja je duboko ukorijenjena u stijenama podno Velebita i na obalama Jadrana. Ovo nije tek još jedan datum u kalendaru; to je trenutak kada svaki kutak progovara pričama o hrabrim Uskocima, snažnoj buri, mirisima borovine i soli te ljubavi njegovih ljudi prema ovom kamenom ali toplom zavičaju.

Rođendan Senja je prilika da se prisjetimo tko smo, odakle dolazimo i što znači biti Senjanin i Senjkinja.

Foto: Miro Martulaš

Na rubu planine i mora, ondje gdje se Velebit surovo obrušava prema Jadranu, gdje bura lomi kosti, ali i jača karakter, stoji grad čija je povijest zapisana u krvi, kamenu i vjetru – Senj. Grad duge i burne prošlosti, koji je kroz stoljeća bio uporište, utvrda i utočište, ali i pozornica jednog od najsnažnijih pokreta otpora u europskoj povijesti – uskoka.

Senj kroz stoljeća

Senj je jedan od najstarijih hrvatskih gradova. Prvi pisani trag o njemu nalazi se još u djelima antičkog pisca Plinija Starijeg i Ptolemeja, gdje se spominje kao Senia. U rimsko doba bio je važna trgovačka i vojna točka. Tijekom srednjeg vijeka dolazi pod utjecaj hrvatskih kraljeva, a kasnije pod upravu hrvatsko-ugarske krune. No, njegovo ključno poglavlje započinje u 16. stoljeću – vremenom uskoka.

Tko su bili Uskoci?

Uskoci (od glagola „uskočiti“) bili su izbjeglice, prognanici iz osmanski osvojenih područja – iz Like, Dalmacije, Bosne i Hercegovine. Ti ljudi bez domovine našli su zaklon u Senju, tada pod Habsburzima. Nisu pristajali na pokornost. Zajedno s domaćim Senjanima, pretvorili su se u gerilske ratnike, lučke ratnike, pa i pomorske gusare, poznate po iznimnoj hrabrosti i ratnoj vještini.

Prema djelu Vinka Pribojevića, poznatog humanista i povjesničara iz 16. stoljeća, Uskoci su „vitezovi bez zemlje, ali s dušom punom pravde i vjere“. Bili su poznati po svojoj odanosti katoličkoj vjeri i caru, ali njihova borba često je nadilazila političke granice – bila je to borba za opstanak i slobodu.

Nehaj – tvrđava prkosa

Godine 1558., na brdu iznad Senja, započela je gradnja tvrđave Nehaj. Njeno ime nije slučajno – Uskoci su poručivali da „ne haju“ za neprijatelja, bilo da dolazi s mora (Mlečani), bilo s kopna (Osmanlije). Tvrđava je građena kamenom s ruševina obližnjih crkava i samostana, jer je, kako bilježe franjevački kroničari, „bolje da jedan dom stoji čvrsto, nego da deset stoji u prahu dok neprijatelj korača“.

Nehaj je bio neosvojiv. Imao je posadu od oko 100 vojnika, zalihe za nekoliko mjeseci, a s njega se mogla nadzirati cijela senjska luka. Uskoci su iz Nehaja kretali u svoje brze pomorske pohode – često protiv mletačkih brodova, što je dovodilo do diplomatskih sukoba između Venecije i Beča.

Sukob s Mlečanima i kraj Uskoka

Senjski Uskoci često su pljačkali i mletačke trgovačke brodove, što je u očima Venecije bio piratizam, a u očima uskoka – borba za preživljavanje. Došlo je do tzv. Uskočkog rata (1615.–1618.), kada je Mletačka Republika, u savezu s Habsburzima i uz pritisak pape Pavla V., uspjela ugušiti uskoke. Godine 1617. Uskoci su službeno raseljeni iz Senja, a njihova je vojna uloga prestala.

No, legenda nije nestala. U pjesmama, kronikama i pričama, Uskoci ostaju simbol borbe za slobodu. Hrvatski pjesnik Fran Krsto Frankopan pisao je o njima s divljenjem, a i danas se ime „Uskok“ izgovara s poštovanjem.

Senj danas: duh ne umire

Danas je Senj miran grad, ali duh uskoka još živi u njegovim kamenim ulicama, u buri koja lomi grane, u pogledu s Nehaja.

Jer Senj nije samo grad. On je ideja. Simbol otpora. Tvrđava duha.

Foto: Miro Martulaš

P.S. Ako ste zaljubljenik u povijest, more ili jednostavno želite doživjeti grad koji ima dušu - Senj vas čeka. Posjetite tvrđavu Nehaj, prošećite uskim gradskim ulicama i poslušajte šapat prošlosti. Zasigurno nećete ostati ravnodušni.